Važnost tjelesnih aktivnosti kod djece rane dobi

Hipokrat je još 400 god. p.n.e. rekao:
Svi dijelovi tijela koji su u funkciji, ukoliko se primjereno koriste i vježbaju radom, dobro se razvijaju, ostaju zdravi, sporo stare, ali ukoliko nisu u uporabi postaju skloni bolesti, zaostaju u rastu i brzo stare“.

Tjelesne aktivnosti su temeljne aktivnosti u razvoju djeteta i prva karika u općem sustavu poticanja rasta i razvoja te su ključne u ranoj dobi. Dijete rane dobi kreće se veći dio dana, što mu je potrebno za rast i razvoj. U toj dobi razvija se koštano-vezivni i živčano-mišićni sustav. Snažno rastu i razvijaju se veliki mišići. U tim godinama, dijete nauči hodati , trčati, skakati, penjati se i sl.. Kretanje mnogo utječe na pojačan rad organa za disanje, što povećava izmjenu tvari. Pokreti pridonose i razvoju središnjeg živčanog sustava.
Briga za zdravlje djece i njihov normalan tjelesni razvoj je važna zadaća odgoja djeteta rane dobi. Veoma je važno pravodobno uključiti zadovoljavajući tjelesni odgoj. Prirodne potrebe djeteta za kretanjem treba zadovoljiti, ali i njima rukovoditi.

Odgojni rad u predškolsko doba provodi se u dobnim skupinama:

  •  mlađa, koja obuhvaća djecu od 3 do 4 godine,
  • srednja, koja obuhvaća djecu od 4 do 5 godina i
  • starija, onu od 5 do 7 godina.

Tjelesni odgoj predškolskog djeteta treba u dječjem organizmu razvijati sposobnost da se obrani od štetnih vanjskih utjecaja. Za to su potrebni pravilna prehrana, pravilan raspored vremena i osigurani higijenski uvjeti i navike. Mladom organizmu, potrebna su i aktivna sredstva tjelesne kulture odnosno dječji organizam treba jačati prirodnim čimbenicima kao što su sunce, zrak, voda i tjelovježba koja se u predškolskoj dobi izvodi u obliku pokretnih igara, sat tjelesnog vježbanja, jutarnja gimnastika, šetnje.
Danas se tjelesni odgoj djeteta treba provoditi na znanstvenoj osnovi. Dobrim poznavanjem građe i rada pojedinih organa djeteta i proučavanjem specifičnih osobina njegove psihe odgojitelji će moći primijeniti valjane metode te unaprijediti tjelesni odgoj djece predškolske dobi.
Da bi rad na tjelesnom razvoju djeteta bio koristan, potrebno je odabrati najprikladnije vježbe koje se odabiru prema:

a) psihofizičkom razvoju djece,
b) prema karakteristikama grupe,
c) prema spremnosti grupe i
d) prema stanju dječjeg zdravlja.

Tjelesno vježbanje svestrano razvija dijete, ali samo onda ako su svi njegovi sastavni dijelovi ravnomjerno zastupani, a to su:

a) vježbe s pomoću kojih se razvija discipliniranost i organizirano kretanje kolektiva,
b) vježbe koje jačaju velike mišićne skupine,
c) vježbe kojima se razvijaju prirodni oblici kretanja.

Zdrava, okretna, spretna i vješta djeca mogu lakše „nositi“ sve nedaće i teškoće života te mogu lakše obavljati svoje radne i društvene zadaće. Zadaci tjelesnog vježbanja temelje se na mogućnosti poticanja tjelesnog rasta i razvoja psihomotoričkog sustava i opće funkcionalne sposobnosti organizma. Ovaj zadatak se ostvaruje osmišljenim sistemom vježbi, igara, stvaranje navika za zdrav život ispravnim držanjem tijela. Dijete stječe spoznaju o općem tjelesnom stanju i stvara naviku bavljenja tjelesnim aktivnostima.
Stručnjaci već dugi niz godina upozoravaju na negativnosti u razvoju djece i mladeži, pad ljudskih osobina i sposobnosti. Generacijski postoji opadanje mišićne mase, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, porast psihičkih poremećaja što su direktni indikatori narušena zdravlja već u ranom djetinjstvu. Ukoliko osobine i sposobnosti nisu razvijene do poželjne razine, zdravlje je narušeno utoliko više što je veća odsutnost potrebnog kretanja.
Zdravlje se ne može dugo zadržati ako se prestane kretati.
Tjelesne aktivnosti djece u dječjem vrtiću možemo podijeliti na:

  • vježbanje u dvorani 
  • vježbanje u sobi dnevnog boravka 
  • vježbanje na otvorenom prostoru

Za svaki od tih prostora potrebno je napraviti neke od pripremnih radnji da bi vježbanje bilo zadovoljavajuće:

  1.  Adekvatna priprema djece- odjeća i obuća 
  2. Adekvatna priprema odgojitelja- PLAN RADA (sigurnost djece, razvojne mogućnosti djeteta i skupine, ZDRAVSTVENI STATUS djeteta- akutna stanja kao npr: temperatura, dijareja, padovi, kronična stanja kao npr. KOPB, dijabetes, epilepsija) , PRIPREMA SREDSTAVA prema planiranim aktivnostima 
  3. Trajanje aktivnosti-ovisno o mogućnostima djece uvjetovano dobi, o vremenskim uvjetima, vrstama aktivnosti s obzirom na kretanje, s obzirom na sprave i pomagala( vježbe za velike skupine mišića, male aktivnosti- za stopala, disanje, istezanje) 
  4. Nadoknada tekućine ( voda, čaj , limunada)

Uloga odgojitelja u poticanju tjelesnog razvoja djeteta jest da osigura povećanje djetetove sposobnosti da svrsishodno koristi svoje tijelo kako bi ostvarilo niz različitih zadataka. Veliki dio djetinjstva posvećen je ovom procesu savladavanja vještina putem niza vježbi motoričkih aktivnosti:

  •  Aktivnosti u zatvorenom prostoru koji potiču razvoj velikih mišića: aktivnosti i vrijeme na podu, masaža, rastezanje, pjesma i glazba, igre prstima, hvatanje i rukovanje predmetima, podizanje i nošenje tereta, puzanje, penjanje, hodanje, igre s loptom, podizanje, nošenje i slaganje kocaka 
  • Aktivnosti u zatvorenom prostoru za razvoj malih mišića: vještine vizualnog fokusiranja, pomicanje, guranje, razgrtanje i okretanje, „pinceta zahvat“, guranje i povlačenje predmeta, slagalice, bojanje

Boravak na otvorenom prostoru
Djeca vole biti na kiši i vole snježne oluje-odrasli su ti koji ne vole izlaziti iz kuće po lošem vremenu!

Kada govorimo o boravku na otvorenom možemo reći da je vrijeme najvažniji čimbenik, jer djeci pruža iskustvo različitih godišnjih doba. Na otvoreno možemo izlaziti u gotovo svim vremenskim uvjetima osim kada je magla, jak vjetar i jake padaline.

Boravak na otvorenom prostoru i svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. To je jedan od važnijih čimbenika u jačanju dječjeg imuniteta i sprječavanju širenja infekcije.

U zimskim mjesecima u zatvorenim prostorima djeca češće i lakše obolijevaju od bolesti dišnih organa, ali i drugih. U zatvorenom prostoru zbog „loših“ mikroklimatskih uvjeta (suh zrak, smanjena vlažnost) i drugih negativnih faktora zatvorenog prostora dolazi do isušenja sluznice u nosu, smanjenja lučenja sluzi, lijepljenja i smanjenja treperenja (vibracije) sićušnih nosnih dlačica koje čiste zrak od prašine i drugih tvari. Iste imaju zadaću da zrak ugriju kako bi ga što bolje pripremili za organizam. U zatvorenim prostorima kada je funkcija nosa oslabljena, onečišćen i nepripremljen zrak odlazi u pluća (prašina, mikroorganizmi i drugo) i može naštetiti odnosno izazvati i/ili pogodovati nastanku bolesti. Zrak se čisti, zagrijava i vlaži kada prolazi kroz nos. U SDB na manjoj površini u odnosu na vanjski prostor, veći broj djece i koncentracija „nečistoća“ u zraku i okruženju je veća te više pogoduje širenju infekcije s jednog djeteta na drugo. Treba imati na umu da su veća zagađenost zraka i duži boravak u zatvorenim prostorima jedan od razloga za češće pobolijevanje djece.

 

Natalija Žmegač, zdravstvena voditeljica


© 2024 Vrtić Leptir. Sva prava pridržana.