Razvod je teško i bolno razdoblje za svakog člana obitelji, a osobito bolno može biti za dijete. To je proces koji dovodi do promjena koje dijete ne razumije, a koje smanjuju predvidljivost i stabilnost njegove okoline.
Očekivane i u danim okolnostima normalne reakcije koje su zajedničke većini djece predškolske dobi:
-
u dječjoj glavi javljaju se mnoge misli i pitanja: Gdje ću ja živjeti?; Kad ću opet vidjeti mamu/tatu?; Hoće li se tata i mama pomiriti?; Hoće li me i dalje voljeti? …;
-
javljaju se vrlo različiti osjećaji: osjećaj tuge, uznemirenosti, zabrinutosti, zbunjenosti, nesigurnosti, osjećaji straha i ljutnje, osjećaj krivnje, osjećaji bespomoćnosti i usamljenosti;
-
uočavaju se i promjene u ponašanju djeteta: plačljivost, problemi kod odvajanja, ispadi bijesa, prkos, povlačenje od vršnjaka, regresije u ponašanju…
Dijete može iskazivati sve ili samo neke od navedenih reakcija ovisno o njegovoj dobi, kognitivnim kapacitetima, individualnim osobinama, prethodnim iskustvima suočavanja s uobičajenim životnim frustracijama, o uvjetima u kojima dijete živi, o tome je li mu pružena podrška.
Neka djeca mogu ostavljati dojam mirnoće i djelovati kao da nemaju nikakvih poteškoća. No kako rastu, načini na koje se odnose prema drugima i sudjeluju u odnosima često odražavaju osjećaje povezane s razvodom roditelja.
PODRŠKA DJETETU
Budući da su predškolska djeca ovisna o odraslima i tijekom procesa razvoda roditelja trebaju pomoć odraslih i drugih prirodnih pomagača: roditelja, drugih bliskih članova obitelji, odgojitelja, vršnjaka.
Ništa ne može ukloniti djetetove teške osjećaje u kratkom vremenu ali možemo mu pomoći:
-
da razumije nastalu situaciju
-
da je prihvati i
-
da joj se prilagodi.
Kako?
-
Pružati osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i pripadnosti. Kontinuitet dolaska u vrtić, stalnost odgojitelja koji o njemu brinu, dnevne rutine, poznata struktura dana, predvidljivost događaja u bližoj budućnosti – sve su to sigurnosni preduvjeti koji djetetu vraćaju izgubljeni osjećaj ravnoteže i stabilnosti. Osobita pažnja i razumijevanje trebaju mu kod odvajanja od roditelja pri dolasku u vrtić ili ako se tijekom dana u odgojnoj skupini dogode očekivane a osobito neočekivane promjene.
-
Iskazivati ljubav, ohrabrenje i pohvale bez pretjerane popustljivosti i pretjeranog zaštićivanja. Dijete treba aktivno slušati i čuti što nam ima za reći.
-
Oslobađati mogućeg osjećaja krivnje i odgovornosti za razvod svojih roditelja. Dobro je potaknuti razgovor o granicama djetetove moći osvještavajući mu činjenicu da ne može ništa učiniti da bi se situacija promijenila, da je razvod nešto što je između tate i mame i nema nikakve veze s djetetom.
-
Osvješćivati djetetu njegova prava: da ima pravo postavljati pitanja o tome što se događa u obitelji, pokazivati svoje osjećaje na svoj način, pričati o svojim brigama s kim želi ako to želi, zaštiti se na način da ne mora prenositi poruke roditeljima i da ne mora slušati kad govore ružne stvari jedno o drugome.
-
Biti emocionalno dostupni djetetu, pružati mu pažnju, strpljenje i okruženje sigurnosti i poticajnosti u kojem će moći slobodno izražavati svoje osjećaje budući se neizraženi i potisnuti osjećaji nagomilavaju i ostaju u djetetovom tijelu, te mogu dovesti do smetnji i emocionalnih poremećaja. Načini koji mogu otvoriti vrata u djetetov unutrašnji svijet, a koji su ujedno i izlazi za dijete putem kojih, samo i uz našu pomoć, može prorađivati svoje osjećaje i iskustva su:
-
igra i način na koji se dijete igra
-
reakcije, promjene u djetetovom ponašanju
-
djetetovi crteži, slike…
-
fotografije iz života obitelji, poticajne fotografije iz časopisa
-
prigodne priče, slikovnice
-
djetetova pitanja
-
didaktički materijali (kutija puna osjećaja…)
-
ples, tjelesne aktivnosti.
Da bi odgojitelji mogli pružati podršku djetetu, trebaju znati:
-
koje su potrebe djeteta u procesu razvoda
-
koje su očekivane reakcije djeteta na razvod
-
informacije o tome što dijete zna o razvodu roditelja
-
kakva su djetetova ranija iskustva nošenja s uobičajenim svakodnevnim stresovima i
-
frustracijama
PODRŠKA RODITELJIMA
Zbog prevelikog stresa i preplavljenosti i zaokupljenosti svojim osjećajima roditelji koji su u procesu razvoda mogu imati smanjen kapacitet za razumijevanje djeteta i njegovih potreba. Važno je s roditeljima razviti odnos povjerenja i pružati podršku, ali biti neutralan i ne svrstavati se ni na jednu stranu. Interes odgojitelja i stručnih suradnika treba ostati na problemu, usredotočiti se na dobrobit djeteta i ne uplitati se u druge odnose u obitelji.
KADA TRAŽITI POMOĆ
Pružanje podrške djetetu kojem se roditelji razvode i roditeljima u procesu razvoda zahtjevan je zadatak. Odgojitelj ne treba biti terapeut i valja znati procijeniti kada problem nadilazi osobnu stručnu kompetenciju, te kad i od koga potražiti pomoć. Svakako se preporučuje potražiti pomoć za djecu ukoliko je do razvoda njihovih roditelja došlo u osobito stresnim i nepripremljenim okolnostima ili ukoliko je razvod popraćen i nekim drugim stresovima i traumama (npr. nasilje u obitelji).
U procesu razvoda roditelja dijete treba:
-
sigurnost
-
ljubav i osjećaj da je vrijedno ljubavi
-
osjećaj prihvaćenosti i poštovanja
-
informacije o tome što se događa u obitelji
-
strpljenje odraslih za izražavanje osjećaja
-
bliske ljude koji će odgovarati na njegova pitanja
-
saznanje da nije odgovorno za razvod roditelja
-
mogućnost razmjene iskustava
-
vrijeme u kojem će prihvatiti činjenicu da je život sada drugačiji
-
osjećaj da je sposobno
-
imati vrijeme za sebe i svoje interese
Razgovarajući s djetetom najvažnije je pokazati empatiju, stvoriti osjećaj sigurnosti, ne gajiti lažne nade, dati odgovore koje znate i iskreno priznati ono što ne znate. Važno je „ne gurati“ dijete da govori o onome o čemu ne želi govoriti i „ne kopati“ po njegovoj nutrini ako dijete ne pokazuje spremnost za to.
Pripremila:
Ivanka Jukić Lušić, psiholog
