Poremećaji izgovora glasova

Poremećaji izgovora glasova spadaju u najčešće poremećaje u govorno-jezičnoj patologiji u predškolskoj dobi.
Razvoj govora je postupan proces pa tako i pojavljivanje pojedinih glasova.
U predgovornoj fazi razvoja govora beba proizvodi mnoštvo glasova koji ne pripadaju ni jednom govornom sustavu, odnosno pripadaju svima. Prvi glasovi su izgovorno nejasni i akustički neodređeni. Iza 6. mjeseca osiromašuje stvaranje glasova, repertoar se sužava jer beba počinje ponavljati glasove koje čuje od svoje okoline, počinje ih koristi namjerno, osmišljeno. Do te dobi se ne razlikuje čujuće od gluhog djeteta. Dijete koje čuje počinje se razlikovati od gluhoga tek kad mnoštvo glasova počinje uklapati u melodiju i ritam materinskog jezika. Ranije se pojavljuju oni glasovi koji su jednostavniji za izgovor a kasnije oni koji zahtijevaju složene pokrete govornih organa.

Prve riječi su veza vokala (A O U I E ) i okluziva (P B T D M N).
Prve riječi koje dijete izgovara su: mama, tata, baba, dada, ne, nana. One imaju široko značenje i funkciju rečenice, kasnije se to značenje sužava. Kada dijete kaže „mama“ to može značiti „uzmi me“, „dođi“, „daj mi piti“ i sl.

Očekivana dob pojave glasova prema prof. Vuletić (1990)

- do 3 i pol godine moraju se ispravno izgovarati sljedeći glasovi: P, B, T, D, K,
G, M, N, NJ, J, F, V, H, L, A, E, I, O i U,
- do 4 i pol godine moraju biti ispravni C, S, Z LJ NJ R,
- do 5 i pol godina moraju biti ispravni Š, Ž, Č, Ć, Đ, DŽ.

Važno je znati da se samo temeljem kronološke dobi ne određuje poremećaj izgovora glasova. Norme izgovora su samo orijentacijske. Bitni su i drugi elementi a to su: mentalna dob, slušno razlikovanje, dosljednost greške, skupine oštećenih glasova, stupanj i tip greške, učestalost glasa u govoru.

Oblici poremećaja:
poremećaj izgovora glasova može biti samostalan ili se može javiti uz neki drugi poremećaj i biti njegov najočitiji simptom.

Načini poremećaja izgovora glasova su sustavni i nesustavni.
Sustavni poremećaj znači da se isti poremećeni glasovi izgovaraju na manje - više podjednak neispravan način. Primjer zamjene glasa S sa T: riječi sam, visi, osam – dijete izgovara kao tam, viti, otam.
U nesustavnom poremećaju greške izgovora su kaotične. Dijete može izostavljati glas, dodavati glasove, slogove, zamjenjivati mjesto slogovima i glasovima u riječima, pa tako možemo čuti Zagreb kao Zabreg, špageti kao pašgeti, poklopac kao koplopac, pašteta – šteta, spava kao –pava, štap - tap.

Stupnjevi poremećaja izgovora glasova su sljedeći:

• omisija koja znači izostavljanje glasa; ako dijete ne izgovara glas R onda će riječ ruka izgovarati kao -uka, krava kao k-ava…., 
• supstitucija znači zamjenu jednog glasa drugim; dijete riječ ruka može izgovarati kao juka ili luka, koka kao tota, kava kao tava 
• distorzija predstavlja oštećen izgovor a to znači da dijete izgovara glasove ali zvukovna realizacija odstupa od standardnog izgovora npr. umekšan izgovor Š Ž, međuzubni izgovor C S Z i sl.

Mogući uzroci artikulacijskih poremećaja su:

•  rascjep usana, mekog i tvrdog nepca 
• odstupanja u građi artikulacijskih organa (prevelik ili premali jezik, križni, otvoreni zagriz…. 
• gubici sluha 
• nespretnost organa za artikulaciju 
• loš fonematski sluh
• loši govorni modeli 
• infantilni govor
• pedagoška zapuštenost 
• roditeljski perfekcionizam 
• teškoće u razvoju kao što su cerebralna paraliza, teškoće u intelektualnom razvoju.

Valja znati da se ponekad i nakon obavljenih pretraga ne može otkriti točan uzrok izgovornih teškoća.

Ako je poremećen izgovor većeg broja glasova razumljivost govora je značajno smanjena što ometa komunikaciju djeteta s okolinom, otežano je zadovoljavanja njegovih osnovnih potreba, može dovesti do izoliranosti, povlačenja, ljutnje, frustracija. Zato je važno na vrijeme ih uočiti i ispraviti. Ponekad ih djeca «prerastu» ali nikad ne možemo predvidjeti hoće li se to dogoditi ili će trebati stručna pomoć. U svakom slučaju, poremećen izgovor glasova treba ispraviti prije polaska u školu kako dijete ne bi imalo teškoća u usvajanju čitanja i pisanja.

Važno je znati: 

• ne preporuča se ispravljati dijete i tražiti da ponavlja za vama jer ono to vjerojatno ne može;
•  kada je dijete krivo izgovorilo neki glas vi ga samo pravilno naglašeno ponovite; 
• korekciju izgovora prepustite logopedu; 
• u određenoj fazi vježbi roditelj može puno pomoći podržavajući rad kod kuće prema stručnim uputama; 
• vježbe moraju biti prilagođene dobi djeteta, uvijek mora biti elemenata igre.

Kako dijete „vidi“ svoje greške u izgovoru glasova predstavljeno ja na crtežu djevojčice stare 6 g.: „Moji Š i Ž spavaju. Moramo ih probuditi“.

Iva Mesec, logoped